Znamenitosti

Katedrala Notre Dame
Notre Dame je najposjećenija katedrala u Francuskoj. "Teška kao slon, a laka kao leptir" (Anatole France). Radovi su započeli 1163 god., gotički stil, izuzetno proporcionalna. Fasada je vertikalno podjeljena stupovima na tri dijela, a horizontalno galerijama također na tri dijela. Ima tri portala, iznad njih galerija kraljeva sa 28 statua, rozeta promjera 10m sa vitražima iz XIII stoljeća. Dvije nedovršene kule sa prozorima visokim 16m.

Avenue des Champs Elysees
U XIX stoljću postaju popularno mjesto sastanaka. Grade se brojne privatne palače koje su poslje I sv. rata zamenjene luksuznim prodavnicama, restoranima, poslovnim prostorima. Avenija je široka 70m i "najljepša na svetu".

Slavoluk pobjede (L'arc de Triomphe)
Gradi je Napoleon u čast svoje velike armije. Visoka je 50m, široka 45m. Ukrašena je statuama od kojih je najpoznatija Fransua Rid. Nalazi se na trgu Zvjezda (ETOILE). Okružuje je 12 velikih avenija i 12 palača.

Fransoa Rid
Ovo djelo je visoki reljef u bronzi izrađen na slavoluku pobjede. Skulptura predstavlja vojnike koji kreću u vojni pohod. Izrađena je u dva nivoa. U prvom nivou centralno mjesto zauzima vođa koji u desnoj ruci visoko drži skinutu kacigu, a ljevom rukom je prigrlio mlađeg vojnika i ohrabruje ga pred borbu. Sa ljeve i desne strane vođe, nalaze se obični vojnici. Jedan od tih vojnika, koji je na desnoj strani, gleda prema gore tj. prema vojniku ženi koja se nalazi u drugom nivou iznad njihovog vođe. Ona u desnoj ruci drži mač usmjeren naprjed, a ljevom podignutom u vis poziva vojnike u borbu. U pozadini ove figure su krila, a iza njih viore se zastave. Cjela skulptura je dinamična jer su svi likovi u pokretu. Uočava se kontrast svjetlo-sjena između ispupčenih i udubljenih djelova koji se naročito ističu na naborima haljine ženske figure, krilima i mišićima vojnika.

Sveta kapela (Sainte Chapelle)
Sagrađena je 1248. god. po naredbi kralja SAINT LOUIS. Povezana je sa njegovim sobama u Palači pravde (PALAIS DE JUSTICE). Vrhunac gotske arhitekture. Donja kapela, visoka 7m bila je dostupna svim vjernicima. Gornja, kraljevska kapela je jedinstvena u svijetu zbog prekrasnih vitraža čija je površina 618m2.

Conciergerie i novi most (Pont Neuf)
Conciergerie je zgrada koja je pripadala osobi zaduženoj za održavanje kraljevske palače. Čuvena Salle des gendarmes, četvorobrodna 68m dužine, 27m širine i 18m visine. Muzej Le Musee D'Orsay iz koga su Ludvig 16. i Marija Antoaneta izvedeni na giljotinu.
Novi most podignut 1604. god. je najstariji pariški most. Prvi most od kamena. Podignut u vrijeme Henrija IV čija se konjanička statua nalazi u blizini.

Pantheon
Sagrađen u XVIII stoljeću, spoj gotske lakoće i grčke raskoši i ljepote. Peristil sa 22 korintska stuba, kupola teška 10.000t. 1885. god. u Pantheon su prenjeti ostaci Victo Hugo-a i ispisano je na fasadi: "Velikim ljudima, zahvalna domovina". U Pantheon-u počivaju: MIRABEAU, MARAT, VOLTAIRE, ROUSSEAU, HUGO, ZOLA, JAURES, GAMBETA, MOULIN, CASSIN, MARLAUX.

Eiffel-ov toranj (Tour Eiffel)
Simbol Pariza, ljudske genijalnosti i kreativnosti. Toranj je podigao francuski inženjer Gustave Eiffel sa namjerom da od toga načini najveći događaj velike svjetske izložbe u Parizu. Završen je za dvije godine, 31.03.1889. god. Visok 320,75m, težak 9700t, I kat: 57m, II kat: 115m, III kat: 274m. Do vrha vode 1792 stepenice. Vidljivost sa vrha oko 70km. Oscilira 12cm. Visina varira 15cm, zavisno od temperature. 16000 posjetitelja dnevno. Sastoji se od 18038 željeznih djelova i boja se svake 7. godine, a za to se utroši 40t boje.

Kompleks invalidi (Les Invalides)
Stil
Francuski klasicizam.
Građen po odluci Luja XIV, namjenjen ratnim invalidima. Danas u crkvi počiva Napoleon I u sarkofagu od crvenog porfira na zelenom granitnom postolju. Okružen je sa 12 statua koje obilježavaju pobjedničke carske pohode. Pozlaćena kupola visoka 107m. U okviru kompleksa se nalazi vrlo bogat vojni muzej

Louvre
Stil
Francuski klasicizam.
Palača Louvre započeta krajem XII stoljeća. Mnogi vladari su je tokom narednih stoljeća dograđivali i mijenjali. Bila je dvor, a krajem XVII vijeka je zamenjuje Versailles dok se Louvre pretvara u muzej. Vrlo bogate muzejske kolekcije podjeljene su na 6 odjeljaka: egipatski, orijentalni, grčki i rimski antikviteti, slike, skulpture, umjetnički predmeti.

Mona Lisa
To je portret Gioconda, žene grofa Gioconda (bar se tako tumačilo do nedavno), koja mu je po prići pozirala 4 god. uz muziku i uz čitanje. Portret je za ono vrijeme, a to je doba visoke, pozne renesanse bio krajnje neobičan, obzirom da se radi o 3/4 portretu-to znači vidi se njeno lice, glava, poprsje i ruke, ali ne i cijela figura, mada je jasno da model sjedi. Postoje neka tumačenja da je Leonardo zapravo u ovom portretu pokazao nešto izmjenjen vlastiti lik (može se uporediti sa njegovim portretom u starosti sa sjedom bradom i kosom rađen srebrnom olovkom).
Portret posjeduje izvanrednu mirnoću, spokojstvo i vedrinu što pokazuje i poza ruku blago skrštenih. Ova mirnoća nije izraz trenutnog stanja i raspoloženja modela već izražava opću karakteristiku visoko kultiviranog ljudskog bića. Da bi se potpuno razumjela ova slika moramo se sjetiti antičke umjetnosti naročito arhajskog perioda koje ima karakterističan "arhajski osmjeh". On prikazuje stanje potpune duševne harmonije sigurnosti i opuštenosti.
Poznato je da je Leonardo, kao i svi drugi renesansni autori mnogo čitao prevedene starogrčke tekstove pa je u portretu grofice Gioconda željeo izraziti upravo ove spomenute osobine, harmoniju duha i tjela, otmjenost i plemenitost.
Da se ne radi samo o realističnom portretu jedne bogate suvremenice Leonarda, dokazuje i pejzaž u pozadini, koji je krajnje idealiziran. On ne predstavlja konkretno mjesto, već idealnu prirodu, a spoj njenog lika i prirode može nas navesti na misao o skladu čovaka i prirode uopćte.
Boje su prirodne, mrke, zelenkaste, ružičaste, najvažniji je inkarnat (koža lica i ruku) koji je Leonardo predstavio izuzetno vješto glatko bez vidljivih poteza četkice. Slika ima oblik piramide jer ima dubinu-pejzaž. Uočljiva je i asimetrija kao estetski fenomen.

Opera Garnier
Sagrađena 1860. god. Usklađujući različite stilove i materijale stvoren je novi stil: NAPOLEON III. Najraskošnija i najoriginalnija grđevina XIX stoljeća.

Mont Martre
Brdo iznad Pariza. Postaje popularno tjekom XIX stoljeća, kada mnogi Parižani tu dolaze u potrazi za seoskom atmosferom sa vinogradima i mlinovima. Postoji Gornji Mont Martre, koji je početkom XX stoljeća bio mjesto susreta umjetnika (RENOIR, PICASSO, APPOLINAIRE). Place du Tertre, stari seoski trg, centar umjetničkog Mont Martre-a. Na vrhu brežuljka sagrađena je 1910. god. bazilika Basilique du Sacre Coeur. Ogromna bijela crkva, zvonik visok 84m, zvono teško 18t. Unutrašnjost je dekorirana mozaicima površine 500m2. Donji Mont Martre poznat po burnom noćnom životu, MOULIN ROUGE, centar francuskog CANCAN-a.

Versailles
Veliki dvorac francuskog kralja Luja XIV, nedaleko od Pariza. Otac Luja XIV, Luj XIII je na mjestu današnjeg dvorca prvo sagradio paviljone u kojima je boravio za vrijeme lova. Luj XIV odlučuje tu sagraditi dvorac ogromnih dimezija. Na starom dvoru, prvo su dograđena dva niza soba za kralja i kraljicu, a zatim i znamenita dvorana ogledala. Potom je u središtu palače formiran veliki trg za održavanje svečanosti, smotri i parada dok su oko palače podignuti čuveni, geometrijski pravilni i simetrični, versajski parkovi i raskošne aleje i fontane. Ka trgu dvorca vode tri velike gradske ulice. Kralj Luj XIV je prema povijesnim predajama tražio od svojih arhitekata da cijelu kompoziciju njegovog raskošnog dvorca postave tako da centar cijele kompozicije i svih puteva koji vode u Versaj bude njegova spavaća soba i u njoj njegov krevet. 1682. god. u dvor se useljava on sa još 10.000 osoba. Raskoš ovog dvorca je u potpunom skladu sa uzdizanjem vlastite veličine ličnosti ovog nadutog francuskog kralja za koga su vezane dvije poznate izreke: "Država, to sam ja" i "Poslje mene potop". U XVIII stoljeću dvorac je pretvoren u muzej.