Katedrale

Duž jadranske obale i otoka nižu se sakralni spomenici od kojih su mnogi svojom ljepotom i umjetničkom vrijednošću zaslužili da budu upisani u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine. Pozivamo Vas da ih upoznate.

Zadarska katedrala, Crkva sv. Stošije
Današnja katedrala je trobrodna romanička građevina, sagrađena u dva navrata, u 12. i 13. st., sa sačuvanom starijom iz 9. i 11. st., koja se uzdigla na mjestu starokršćanske bazilike. Počeci gradnje zadarske katedrale sežu u daleku povijest, već tamo u 4. ili 5. st. Prvi po imenu poznati zadarski biskup Feliks, koji je sudjelovao u radu dvaju koncila: u Akvileji 381. godine i u Milanu 390. godine. Po predaji bazilika je bila posvećena sv. Petru, apostolu, a kad je zadarski biskup Donat početkom 9. st. dobio od bizantskog cara Nikifora (Nicefora) moći, pepeo srijemske mučenice Stošije, bazilika je dobila njezino ime. Sarkofag u kojem se čuvaju zemni ostaci sv. Stošije, dao je izraditi zadarski biskup Donat, i čuva se u katedrali na oltaru u sjevernoj apsidi. U studenome 1202. godine grad Zadar su osvojili Mlečani, uz pomoć vitezova IV. križarske vojne. Tada je teško stradala i katedrala. Obnova katedrale trajala je čitavo 13. st., a kad je obnova dovršena ponovno ju je posvetio, 27. svibnja 1285. godine, nadbiskup Lovro Periandar. Pročelje s kasnoromaničkim portalima, koje u gornjem dijelu ima arkadice sa stupićima dovršeno je 1324. godine.

Šibenska katedrala, Crkva sv. Jakova
Gradnja šibenske katedrale, najznačajnijeg ahitektonskog spomenika renesanse u Hrvatskoj, započela je 1431. godine, a završila 1536 godine. Katedrala je u potpunosti izgrađena od vapnenca i bračkog mramora, a neobično je što nema zvonik, pa tu funkciju preuzima kula na obližnjim gradskim zidinama. Svoju ljepotu uz ostale duguje prvenstveno dvama majstorima: umijeću Juraja Dalmatinca koji je u izradi krstionice, svoga remek-djela, skladno spojio gotičku kićenost s renesansnim obilježjima, a na vanjsku stranu crkve dao postaviti 72 kamena portreta, te vještini Nikole Firentinca, sljedbenika Donatellove kiparske škole, čija se katedralna kupola visoka 38m drži vrhunskim dometom renesansnog graditeljstva. Šibensku je katedralu zbog njezine velike umjetničke vrijednosti 2001. godine UNESCO uvrstio u popis svjetske baštine.

Splitska katedrala, Katedrala sv. Duje
Osmerokutna građevina smještena unutar zidina Dioklecijanove palače služila je kao carski mauzolej, a u 8. st. ova građevina u kojoj je car htio zatrti kršćanstvo, postala je kršćanskom katedralom. U Katedrali kružne unutrašnjosti pod kojom se smjestila kripta, nalaze se stupovi urešeni vijencima osobite filigranske finoće, a ulazna bogato urešena vrata pravi su primjerak raskošnog helenističkog stila. Kupola građena od opeke bila je vidljivo urešena mozaicima, a šesterokutna propovjedaonica iz 13. st. nosi obilježja kasnoromaničke arhitekture. Monumentalne drvene vratnice godine izrađene od orahova drva, djelo Andrije Buvine iz 1214. godine, na 28 pravilnih polja uokvirenih biljnim motivima prikazuju prizore iz Kristova života. Katedrala sv. Duje, zajedno je s kompleksom Palače upisana u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine.

Trogirska katedrala, Katedrala sv. Ivana
Trobrodna bazilika smještena na temeljima ranokršćanske crkve stradale u najezdi Arapa, nastala je uglavnom tijekom 13. st., u doba romanike, ali svod izgrađen u 14. st. nosi obilježja gotičkog stila. Zvonik, naknadno dodan u 16. st., izgrađen je u manirističkom stilu, a na vrhu se nalaze četiri kipa. Najveća vrijednost trogirske katedrale je čuveni romanički portal, remek-djelo najvećeg starog hrvatskog kipara, majstora Radovana, iz 1240. godine. Dvodijelni portal prikazuje prizore iz Evanđelja i rođenje Kristovo, na dovratnicima se nižu prizori iz svakodnevnog života tijekom godine, slike svetaca i apostola, egzotične životinje, sirene i kantauri, a na samom vanjskom rubu sa svake se strane smjestio po jedan lav i na njemu Adam, odnosno Eva. Trogirska je katedrala zajedno sa starom jezgrom grada Trogira uvrštena u UNESCO-ov registar svjetske spomeničke baštine.

Dubrovačka katedrala
Prema lokalnoj legendi, prva crkva na čijim je temeljima kasnije podignuta katedrala, bila je izgrađena darom Richarda od Lavljeg Srca koji je, vračajući se iz Križarskog pohoda, doživio brodolom pred Dubrovnikom pa se, izbjegne li smrti, zavjetovao dati novac za izgradnju crkve. Od te je građevine međutim uslijed katastrofalnog potresa ostalo vrlo malo, pa je u 17. st. započela izgradnja barokne bazilike s kupolom. Unutrašnjost crkve ukrašena je slikama talijanskih majstora Raffaelove škole, a na glavnom se oltaru nalazi Tizianovo Uzašašće. Riznica katedrale pak bila je do katastrofalnog potresa među najbogatijima u Europi, a do danas su se sačuvali relikvijar u obliku ruke te radovi dubrovačkih zlatara iz 11. i 12. st.