Narodna nošnja
Jedno od prepoznatljivih obilježja raznih naroda svakako su i narodne nošnje. Izraz su tradicije, kulture, podneblja, likovnog shvaćanja, odraz spleta raznih povijesnih utjecaja, pa na taj način govore i o narodu kojem pripadaju. Hrvatske narodne nošnje odlikuju se živopisnošću, bogatom izradom i raznolikošću. Sve do polovice 19. stoljeća nosilo ih je seosko stanovništvo, ali i gradski puk koji je živio od poljoprivrede.
Veliki društveni i politički događaji (ukidanje kmetstva, razvojačenje Vojne krajine) izazivaju i napuštanje narodnih nošnji. Naime, ti događaji izazivaju raspadanje velikih obiteljskih zadruga na samostalne obitelji. U tim zadrugama (koje su brojile i nekoliko desetaka ukućana) poslovi su bili tradicionalno podijeljeni, pa su žene imale zadatak brinuti o izradi odjeće za sve ukućane. Brinule su se o proizvodnji i preradi tekstilnih sirovina, o predenju, bojanju, tkanju, šivanju i ukrašavanju odjeće.
Nakon raspadanja zadruga žene više nisu mogle obavljati taj zadatak. Osim toga, jedan od uzroka napuštanja narodnih nošnji bio je kao i u drugih naroda: brzi tehnički napredak zahvaljujući kojemu se razvija tekstilna industrija, trgovina i prometne veze. Danas je narodna nošnja gotovo potpuno napuštena; još je samo ponegdje nose stariji ljudi, i to u izmijenjenom obliku.
Hrvatske narodne nošnje uglavnom se dijele na nošnje jadranske, panonske i dinarske zone. U nošnjama jadranske zone (primorje s otocima od Istre do Pelješca) ističu se ženska oglavlja (dugačka, na naročit način složena pokrivača), ženska suknja s poramenicama i prostrane, tamne kabanice s kapucom. U ovim su nošnjama vidljivi talijanski i općenito mediteranski utjecaji.
Bogato iskićene panonske nošnje u međurječju Save i Drave srodne su drugim nošnjama panonskog bazena (kabanice od čohe, fini kožusi s kožnim aplikacijama). Panonske nošnje imaju veoma bogate nabore. Među dijelovima te nošnje ističe se osobit tip opanka (kapičar) i ženske kapice (poculice). Kao što je prehrana u tom kraju ovisila o plodovima zemlje, tako su i sirovine za izradu odjeće uglavnom bile namirene biljnim vlaknima – lanom i konopljom.
Dinarske nošnje, utisnute između jadranskih i panonskih, primile su utjecaje iz susjednih grupa. Važnija su im obilježja: jednodijelna ženska košulja (poskutana), vunena pregača, često s resama, opanci s prijepletom od opute iznad stopala (prepletaši, oputaši), različiti muški i ženski haljeci s rukavima ili bez njih (koporan, zobun), široki kožni pojasi i nakit od kovine. Odjeća je veoma dotjerana, s obiljem ukrasa i naglašenom težnjom da se ruhom iskaže blagostanje. Ovo pretežno pastirsko stanovništvo za izradu svoje odjeće najčešće je posezalo za onim što mu je bilo dostupno, a to je vuna.
Nošnje se opet razlikuju od kraja do kraja, razlikuju se odjevni predmeti za pojedina godišnja doba, posleničke nošnje od blagdanskih, nedjeljnih, oprave za djevojčice, djevojke, mlade žene i starije žene, za bogatije i manje bogate. Te se nošnje razlikuju šarama, detaljima, bojama i vezovima, vrstom materijala i pojedinim sastavnicama. Na njima se mogu vidjeti razne aplikacije, ušivena zrnca, plantrike, jasprice, čipka, raznobojna dugmad, raznovrsni motivi poput grožđa, lišća, ružica, srdašaca, djetelina, tulipana itd.
Marljivim rukama treba mnogo umijeća i strpljenja za izradu narodne nošnje. Tako narodna nošnja o onome tko je nosi govori mnogo toga: odakle je, kakvog je imovnog stanja, kakav mu je bračni status, a pozornom oku znalca kaže još i više.
Veliki društveni i politički događaji (ukidanje kmetstva, razvojačenje Vojne krajine) izazivaju i napuštanje narodnih nošnji. Naime, ti događaji izazivaju raspadanje velikih obiteljskih zadruga na samostalne obitelji. U tim zadrugama (koje su brojile i nekoliko desetaka ukućana) poslovi su bili tradicionalno podijeljeni, pa su žene imale zadatak brinuti o izradi odjeće za sve ukućane. Brinule su se o proizvodnji i preradi tekstilnih sirovina, o predenju, bojanju, tkanju, šivanju i ukrašavanju odjeće.
Hrvatske narodne nošnje uglavnom se dijele na nošnje jadranske, panonske i dinarske zone. U nošnjama jadranske zone (primorje s otocima od Istre do Pelješca) ističu se ženska oglavlja (dugačka, na naročit način složena pokrivača), ženska suknja s poramenicama i prostrane, tamne kabanice s kapucom. U ovim su nošnjama vidljivi talijanski i općenito mediteranski utjecaji.
