UNESCO u Hrvatskoj

Hrvatska se može pohvaliti sa čak šest kulturno-povijesnih i prirodnih ljepota upisanih u UNESCO-ov popis svjetske spomeničke baštine. To su: Dioklecijanova palača u Splitu, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Nacionalni park Plitvička jezera, stara jezgra grada Trogira, prelijepi grad Dubrovnik i šibenska Katedrala.

Dioklecijanova palača
Rimski imperator Dioklecijan proveo je posljednje godine svojeg života u ogromnoj palači koju je sagradio pored grada u kojem se rodio, Aspalatosa u Dalmaciji. Kako su stoljeća prolazila, originalna arhitektura palače se promijenila, no ljudi koji su živjeli u gradu, kasnije nazvanom Spalato, i zatim Split, koristili su zdanje građevine s vrlo malim izmjenama kroz bizantinski, venecijanski i austrougarski period. Tako se unutar rimskih zidina i razvio harmoničan grad. I danas se vidi ljepota peristila palače, Dioklecijanovog mauzoleja, Jupiterovog hrama, kolonada uzduž ulica, ranokršćanskih crkvica, romaničkih kuća, vratiju Andrije Buvine i arhitektonskih djela Jurja Dalmatinca.

Eufrazijeva bazilika
Jedan od najstarijih i najljepših spomenika u Poreču koji obuhvaća kompleks sakralnih građevina podignutih u vrijeme biskupa Eufrazija, nalazi se u sjevernoistočnom dijelu urbano-povijesne jezgre grada. Bazilika je trobrodnog tlocrta sa širim i višim srednjim brodom koji je od bočnih brodova odvojen s dva niza arkada. Sva tri broda završavaju polukružnim apsidama, a u glavnoj apsidi koja je šira i dublja od bočnih , smješten je ciborij. Vanjsko predvorje (narteks) povezalo se s prostranim kvadratičnim dvorištem (atrij) na čijoj se strani nalazi osmerokutna krstionica. Današnji je oblik bazilika dobila u 13. i 15. stoljeću, a crkveni je toranj izgrađen u 16. stoljeću. Apsida je bogato ukrašena figurativnim mozaicima, koji, zajedno s mozaicima crkve San Vitale u Ravenni predstavljaju najznačajnije primjerke umjetnosti mozaika u Europi. Prema podnim mozaicima i sačuvanim natpisima moguće je pratiti sve faze gradnje, adaptacije i obnavljanja, a i rekonstruirati život kršćanske zajednice u Poreču.

Plitvička jezera
Rijeka Korana stvorila je lanac od dvadesetak bistrih, smaragdno zelenih jezera i bazena, koji se stepenasto prelijevaju odvojeni dolomitnim barijerama nastalim taloženjem sedre. Voda teče iz jednog jezera u drugo u vodopadima i tako stvara veličanstven arhitektonski fenomen prirode u pokretu. Jezera su okružena gustim šumama bukve, jela i smreka u kojima ima medvjeda, vukova i rijetkih ptica, poput lještarke i dugouhe sove.

Romanički grad Trogir
Trogir su osnovali grčki kolonisti s otoka Visa u III. stoljeću prije nove ere. Na toj antičkoj jezgri leži povijesna jezgra Trogira, koji je najbolje sačuvan romaničko-gotički grad ne samo na Jadranu, već i u centralnoj Europi. Trogirska srednjovjekovna jezgra, okružena zidinama, objedinjuje dobro sačuvan dvorac i kulu, te brojne građevine i palače iz romaničkog, gotičkog, renesansnog i baroknog perioda. Najznačajnija građevina je trogirska katedrala s portalom zapadnih vratiju, remek-djelom majstora Radovana najznačajnijim primjerom romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

Stari grad Dubrovnik
Zidine starog Dubrovnika zaokružuju izvanredno sačuvani kompleks javnih i privatnih, sakralnih i svjetovnih građevina iz svih perioda gradske povijesti od samog osnutka u sedmom stoljeću. Tu moramo posebno spomenuti glavnu ulicu starog grada, Stradun, Knežev dvor, Crkvu Svetog Vlaha, Katedralu, tri velika samostana, zgradu Carine i Vijećnicu. Dubrovačka Republika predstavljala je posebnu političku i teritorijalnu cjelinu, ponoseći se svojom kulturom, uspješnom trgovinom i osobito slobodom koju su uspijeli sačuvati kroz burna stoljeća.

Šibenska Katedrala
Katedrala Svetog Jakova u Šibeniku, trobrodna je bazilka s tri apside i kupolom ( visina unutrašnjosti je 32 m ). Konstrukcija je katedrale započeta u venecijanskom gotičkom stilu, ali je dovršena u stilu toskanske renesanse. Gotovo je 15 desetljeća prošlo od trenutka kada je donesena odluka o gradnji katedrale 1402. do njenog posvećivanja 1555. Gradnja je početa 1431 na mjestu gdje je ranije postojala manja katedrala tako da se u gradnji nove katedrale koristio materijal ranije postojeće crkve. Kamen za gradnju donosio se s Korčule, Suska, Brača, Raba i Krka. Ovaj jedinstveni sakralni spomenik iznimno je interesantan primjer kao jedina građevina koja nema zidarskih elemenata, i gdje su zidovi, svodovi i kupole konstruirane jedinstvenom metodom (koju je prvi upotrijebio Juraj Dalmatinac ) gdje se naknadno, u cjelinu slažu precizno isklesani kameni djelovi, metoda koja je korištena u tesarskom zanatu. Rezultat je sklad kamene cjeline, metode slaganja, i apsolutne harmonije unutrašnjosti i vanjskog volumena katedrale. Tehnika gradnje najbolje se očituje u zabatu glavne fasade (forma trolista) kao jednom od najstarijih u Europi i kao jedinom koji se prirodno nastavlja kao dio trobrodnog tlocrta crkve u harmoniji s oblikom i veličinom svodova.

Starogradski ager
Hrvatska sedma lokacija na prestižnoj listi svjetske prirodne i kulturne baštine. Stari kameni zidovi i skloništa u polju primjer su antičkog geometrijskog sustava podjele zemljišta korištenog u staroj Grčkoj koji je ostao praktički netaknut već 24 stoljeća. Njegova katastarska razdioba - spomenik je po sebi. To je najveća i najplodnija ravnica na jadranskim otocima i, što je još značajnije, najstariji i najbolje sačuvani antički katastar na Mediteranu i u Europi, s obzirom na to da je Starogradsko polje premreženo pravolinijskom helenističkom parcelacijom još početkom davnog 4. stoljeća prije Krista. Tada su ga grčki kolonisti podijelili među sobom ždrijebom na 75 pravokutnih poljskih parcela dimenzija od oko 900 sa 180 metara. Osnovna čestica hvarske zemljišne podjele je izduženi pravokutnik površine od 80 hektara, a može se jasno izraziti grčkim mjernim jedinicama, čime se razlikuje od katastra kasnijih rimskih kolonija na kopnu.